Razlika između stresa i burnout-a

’’Svaki stres ostvlja neizbrisiv ožiljak, a organizam plaća cenu sopstvenog preživljavanja stresne situacije tako što postaje malo stariji’’ Hans Seli (Hans Selye)

Svi ljudi ponekad imaju loše dane kada im je teško da ustanu iz kreveta, nemaju volje da odu do kancelarije, a na pomisao o kolegama ili korisnicima im se javlja želja da pobegnu u drugu državu. Ipak, ako se ovakvi dani javljaju često ili nižu jedan za drugim može se sa relativno pouzdano smatrati da je osoba na putu ka ili je već u stanju ozbiljnog profesionalnog izgaranja. Profesionalno izgaranje (burnout) podrazumeva stanje u koje se dospeva zbog izloženosti hroničnom stresu na poslu, koje usled primene neadekvatnih strategija prevladavanja i nedostatka mehanizama podrške, vodi različitim negativnim efektima u oblasti zdravlja, psihičkog i socijalnog funkcionisanja osobe

Stres je normalan deo svakodnevnice, ali ako prevazilazi kapacitete i resurse osobe da se sa njim izbori ili da ga prevaziđe može imati veoma ozbiljne posledice i dovesti do brojnih psiho-somatskih tegoba, a u oblasti profesionalnog života i do profesionalnog izgaranja, koje pored posledica na individualnom nivou ima negativne efekte na odnos prema poslu i na kvalitet radnog učinka.

Glavna poruka Hansa Selija (Hans Selye), jednog od prvih istraživača u oblasti stresa, je da stres predstavlja značajan faktor u razvoju bolesti kada se ispoljava u dužem vremenskom periodu. Proces odgovora organizma na stres nazvao je Sindromom Opšte Adaptacije (General Adaptation Syndrome) i kasnije sindromom stresa. Ovaj sindrom poseduje tri faze: prva je „incijalna faza uzbune“ koja je ekvivalent „bori se ili beži reakciji“; druga je faza adaptacije ili faza „otpora“, definisana kao uspešna mobilizacija sistema reakcija i ponovnog uspostavljanja homeostatičke ravnoteže; i treća i finalna faza „iscrpljenosti“ (Selye H, 1978).

U profesionalnom kontekstu stres uzroci stresa mogu biti razni: kratki rokovi, preveliki zahtevi posla, neadekvatan tretman od strane nadređenih ili loši odnosi sa kolegama, neposredan rad sa ljudima koji se suočavaju sa teškim životnim problemima i sl. Stres može biti situacion, dakle, izazvan određenom vremenski ograničenom situacijom ili hroničan, kada je osoba u dužem vremenskom periodu i u kontinuitetu izložena jednom ili više stresora, u odnosu na koje razvija manje ili više efikasne načine odbrane – strategije prevladavanja. Efektivnost strategija prevladavanja, odnosno uspešnost adaptacije na novonastalu situaciju je jedan od ključnih faktora od kojih zavisi da li će uticaj stresa ostaviti negativne posledice na funkcionisanje individue ili ne. (Vlajković, 2005)

Razlika između stresa i profesionalnog izgaranja se na jednostavan način može objasniti ovako: kada je stres u pitanju osobi je svega PREVIŠE: previše očekivanja, zadataka, pritiska. Ipak, osoba pod stresom može da zamisli da će se osećati bolje kada se bude suočila sa svim tim izazovima i obavila sve obaveze. Profesionalno izgaranje s druge strane određuje stanje u kome je svega NEDOVOLJNO: nema dovoljno nade, ni snage, ni mogućnosti. Sve deluje besmisleno, javlja se malodušnost i apatičnost, kritizerstvo i na kraju cinizam. Za razliku od stresa koga su ljudi veoma često vrlo svesni, u profesionalno izgaranje se sklizne neprimetno i ponekad je potrebno vreme da bi osoba osvestila ovo stanje i uhvatila se u koštac s njim.

Razlike između stresa i profesionalnog izgaranja – burnouta

Stres

Burnout

Karakteriše ga preteran angažman Karakteriše ga izbegavanje odgovornosti
Emocije su naglašene Emocije su ugašene
Izaziva užurbanost i hiperaktivnost Izaziva bespomoćnost I beznadežnost
Gubitak energije Gubitak motivacije, idela I nade
Vodi anksioznosti Vodi detačmentu i depresiji
Pre svega utiče na fizičko zdravlje Pre svega utiče na emotivnu stabilnost
Može prerano da ubije Može da učini da život ne deluje kao vredan življenja
Izvor: Stress and Burnout in Ministry   http://www.helpguide.org/articles/stress/preventing-burnout.htm#difference

Za razliku od stresnih reakcija koje su akutne, tj javljaju se u zavisnosti od potrebe, odnosno pojave određenog kritičnog događaja, profesinalno izgaranje predstavalja kumulativnu reakciju na kontinuirano prisustvo stresora u profesionalnom okruženju. U odnosu na gore pomenute Selijevu podelu, profesionalno izgaranje pripada poslednjoj fazi odgovora na stres, fazi ’’iscrpljenosti’’, u kojoj nakon produžene izloženosti stresu dolazi do iscrpljivanja psiholoških resursa i samim tim do ozbiljne štete po organizam. Iako je nesporno da stres izaziva fizičke posledice u zdravlju ljudi, u slučaju profesionalnog izgaranja pažnja je više usmerena na proces ’’psihološke erozije’’ ili propadanja, kao i na posledice promena u ponašanju u socijalnom i profesionalnom okruženju (Maslach i Leiter, 2000).

Profesionalno izgaranje se ogleda u emocionalnoj, fizičkoj i mentalnoj iscpljenosti, kao i u osećanju preplavljenosti i bespomoćnosti u odnosu na zahteve posla. Profesionalno izgaranje karakteriše nedostatak motivacije, volje i interesovanja za obavljanje radnih zadataka. Osoba koja je u ’’burnoutu’’ oseća se neroduktivno, emocionalno ’’isceđeno’’ i beznadežno, razvijajući pritom cinične i prezirive stavove prema okruženju.

Kada za nekog kažemo da ”izgara na poslu” mislimo na osobu koja je vredna, posvećena, angažovana i entuzijastična u radu. Sindrom profesionalnog izgaranja predstavlja negativan ishod ovakvog pristupa poslu i ogleda se u osećanju istrošenosti i ”ugašenosti”, gubitku energije, entuzijazma i motivacije za rad. Koristeći metaforu vatre, koja bez adekvatnog podsticaja i podrške ne može u potpunosti da ostvaruje svoju funkciju tj. da gori, profesionalci u stanju izgaranja, ili možda još adekvatnije sagorenosti, su oni koji usled izlaganja prevelikim zahtevima posla i drugim ograničavajućim faktorima nisu više u stanju da u svom punom potencijalu obavljaju posao, ostvaruju lošije rezultate i proizvode efekte umanjenog kvaliteta nego kada su bili u punoj snazi (Shaufeli, Lieteri i Maslach, 2008).

Osobe koje  su u stanju profesionalnog izgaranja pate od:

  • hroničnog nedostatka energije, obavljanje redovnih zadataka za njih predstavlja izazov
  • osećaja neostvarenosti u profesionalnoj ulozi;
  • nedovoljnog osećanja uspešnosti u odnosu na veliki trud uložen u u posao ili projekat
  • osećanja bespomoćnosti i nemogućnosti da sagledavanja izlaza iz problema i
  • ciničnih i negativnih stavova prema sebi i drugima, poslu i svetu uopšte. (Maslach i Leiter, 2000)

 

Iva Branković, porodična psihoterapeutkinja

 

One Response to Razlika između stresa i burnout-a

  1. Adisa kaže:

    Pozdrav.Imam 14,5 god. završila sam osnovnu i sad u septembru krećem u srednju.Obraćam se vama online jer sam nesigurna da li da odem kod psihologa u mom gradu.Naime,sumnjam da imam shizoidni poremećaj.Još prije godinu dana bila sam sasvim normalna osoba,voljela sam društvo,zezanje,školu,učenje,bila sam zaljubljena,putovala sam u inozemstvo-jednostavno uživala u životu.Dok sam 8.10.2015 god. 3.časa na fizici počela da smrdim.Odjednom se pojavilo.Taj dan sam plakala.Bilo me je sram.Nikada nisam bila u toj situaciji.Kada sam došla kući,presvukla se i stavila dezić smrad je nestao.Sutradan dok sam izašla iz kuće počela sam se znojiti i smrditi iako sam stavila dezić,a bilo je hladno.Do kraja nastave počela su ogovaranja da sam siromašna,itd.Nisam siromašna ali nisam imala opravdanje za svoj “miris”.Jedan dan nisam smrdila i odkad sam se vratila kući smrad se povećao.Nakon nekoliko dana mučenja u školi počela sam se rezati.Pomoglo mi je u tim danima.Pomišljala sam na samoubistvo.Mnogo puta.Kada sam se rezala nisam rezala duboko,od straha.Moji ukućani do decembra nisu ništa osjećali,jer dok dođem kući iz škole istuširam se stavim dezić izdepiliram se i kraj.Nastavnici nisu ništa primjećivali do decembra kada su i moji ukućani to primjetili.Moja mama se čudila zašto smrdim u čemu je problem?!Kako su prolazili dani smrad kože je postajao sve veći i veći.U školi mi je bilo neugodno.Sramila sam se.Pretvarala sam se da me boli stomak samo da bih išla kući.Mama me je vodila doktoru,vadila sam nalaze i sve mi je u redu.Dok u aprilu počela je kružiti priča sa sam gay i da sam siromašna.A ja budala šutila.Nisam mogla da se opravdam.Kako?Trebala sam im reći u kojeg sam momka zaljubljena pa da i njega ismijavaju.Počeli su me slikati gdje god da se pojavim.Ni ja sama ne znam kako sam to preživjela.Pred kraj škole išli smo na ekskurziju.Svi su se čudili kako ja “siromašna”to mogu da priuštim sebi.Zaboravila sam spomenuti da je moja “rodica” iz naselja izmišljala svakakve priče o meni,pa sam na kraju ispala beskućnik po njenoj priči a vjerujte mi financijski živim bolje od nje.Ona je svima rekla da sam besplatno dobila to putovanje,a nastavnici su mislili da mi je to platio njezin otac.Došli smo u Split i htjela sam razmijeniti 100KM u kune.Nastavnica se zaprepastila kada je vidjela toliki novac kod mene.Sve u svemu užas.Taj dan smo otišli u Trogir na more.U maloj kućici za 4 osobe sam bila ja sa još jednom “rodicom” i njene 2 drugarice.Nisam htjela spavati sa jednom drugaricom samo zato što misle da sam gay.Spavala sam na kauču.Moj izgovor je bio da su bušeci pretvrdi za moja leđa,ali zapravo su me bolila leđa na kauču.Mislila sam da je tako bolje za mene, ali se ispostavilo da nije.U jutro je ova drugarica sa kojom sam trebala biti u sobi rekla da sam u sobu ulazila 2-3 puta.Znam da nisam jer sam se probudila u položaju kako sam i zaspala.Taj dan je prošao ok.Taj dan smo se tuširale i kada sam ja izašla iz kupatila,jedna je šapnula “rodici” tek se istuširala a već smrdi.Tad sam se već bila pokajala što sam otišla.Otišla sam samo da dokažem da nisam siromašna,a zapravo obistinili su se moji strahovi.Imala sam predosjećaj da će se nešto loše desiti.Ispostavilo se da sam bila u pravu.Idući dan smo se kupali i ja sam smrdila čak i u vodi.Oj Bože.Taj trenutak u vodi sam bila nekako sretna.Taj trenutak mi je najljepši što se tiče čitave ekskurzije.Vratili smo se i mene je bolila glava.Ostala sam u kućici dok su “drugarice”otišle da šetaju.Kada su se vratile jedna se požalila da joj je nestao magnet za frižider(suvenir iz Splita) i ubrzo su izašle.Mene je obuzela panika.Znam da misle da sam ukrala ali nisam.Ne bih bila lopov zbog 20kn.I kad su se vratile (za 10ak min) ja sam uzela svoj novčanik i izvadila 20kn.Došla je jedna drugarica i zovnula je ovu što joj je “nestao”magnet.Počela sam plakati i ruke su mi se tresle.Glava me počela boljeti posebmo na sljepočnicama.Kada su čule da plačem došle su 3 zmije iz mog razreda.Ona uporno govori da ne misli da sam joj ukrala ali i ja sam uporno davala novac.Nije mi bilo stalo tih 20kn.Zatim su sve izašle i jedna drugarica se požalila da jo je nestao novac.Prije toga je ostavila novčanik na stolu.Ja sam sve shvatila i stolu se nisam ni probližavala.Zvali su nas nastavnici i čula sam priču da joj je nestao novac.Moja “rodica”je rekla da ti ona nije ukrala.Rekli su razrednici(kojoj sam stvarno bila draga)da sam ukrala novac.(Nako pola sata pronađen je novac i to nisu rekle razrednici a magnet je pronađen nakon ekskurzije).Razrednica je mene odstanila i ja sam joj sve ispičala kao i vama.Plakala sam prije izgovorene i jedne riječi.Ona mi nije povjerovala.Tako je i ostalo.Pri povratku kući svratili smo u Mostar.Govorile su “dugarice”da paze šta radim da ne bi nešto ukrala.Ja to sve čujem i raspadam se iznura.Vratila sam se kući i sve ispričala roditeljima.Tu noć mami je bilo drago što nisam gay.Zaboravila sam pomenuti da sam tokom eksurzije odvraćala pogled od svakog ženkog bića.Idući dan pogledala sam u mamu znači samo sam pogledala i odmah navečer sam čula da misle da sam stvarno gay i da sam sigurno i slagala za sve što sam ispričala.Od tada mi niko ne vjeruje.Sada misle da gledam gay na youtobe,da pušim cigarete,da kradem od gostiju,da sam potupno druga osoba.Vjerujte mi nisam.Jednostavno smartram da je čovjek stvoren da opstane i da se razmnožava.Nikada nisam osjetila privlačnost prema istom polu,vjerujte mi.Ranjavale su me priče koje čujem kada odem da spavam.Ali kada spavam ja sam sretna.Sad u ova 2-3 mjeseca na raspustu maštam o svome mužu,zajedničkoj kući i djeci.Molim Boga da mi pomogne u vezi moga “mirisa” ali Bog mi daje sve osim toga.Počela sam umišljati mamin ili bratov glas kada god odem u neku prostoriju.Čujem to njihovo došaptavanje a zapravo u sobi nema nikoga.Gdje god da odem bilo u soju sobu ili u kupatilo uvijek lupam vratima,bilo šta da uzmem samo da ne misle da masturbiram.Do sada imam kolekciju prafema i dezodoransa.Probavala sam načine i načine kako da smanjim svoj miris.Čak sam stavljala ocat u kupku da mi pročisti tijelo i ništa.Trenutno pijem vitaminke od Zn + Mg, i Ca jer sam negdje pročitala da to stimulira “mirise”,ali izgleda ni to ne pomaže.Nemam prijatelja imam te “rodice” koje su me uništile ali znam da sam i ja sebe uništila svojim postupcima.U kući sam komunikativna,ali dok neki gost dođe ja se samo pozdravim i idem na sprat zbog srama.Dok sam u kući ne znojim se ali opet smrdim.Kad krenem u grad mene obuzme panika i znojim se pa još više smrdim.Stvano ne znam više šta da radim.Vadila sam nalaze i sve mi je ok.Možda imam oanj rijetki genetski pormećaj koji utječe da tijelo miriše na ribu?!Ja sama sebi ne smrdim,kada god se “ponjušim” ispod pazuha meni miriše jako prijatno.Izvinjavam se zbog ovolikog teksta ali jedino vako mogu da vam objasnim svoje probleme.Imam 7 simptoma shizoidnog poremećaja(sindroma) pa mi recite vaše mišljenje šta dalje da radim.Uskoro će srednja škola i novi problemi.Razmišljam da idem vandredno jedno tako bih bila sretna.Kažite mi molim vas kako roditeljima da obajsnim svoj problem.Unaprijed vam hvala.

Odgovori na Adisa Poništi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.